U strukturi električnog grijača između spiralne grijaće žice i omotača metalne cijevi napunjen je gusti praškasti materijal za punjenje. Materijal za punjenje ima bolju toplotnu provodljivost i bolju izolaciju kada je suv i gust. Međutim, materijal za punjenje ima higroskopnost. Jednom kada je materijal za punjenje izložen na oba kraja cijevi za grijanje i pod utjecajem vlage i higroskopnosti, njegove električne izolacijske performanse su znatno smanjene. Kada nema zaptivanja na kraju grejne cevi, efekat upijanja vlage je veliki na izolaciju.
S druge strane, kada se magnezijev oksid vlaži, dio magnezijum oksida (posebno stanje kristalizacije nije dobro ili nesavršeno), doći će do hidratacije. Hidratacija magnezijum oksida će učiniti da njegova molekularna veličina postane gruba i aglomerirana. Najveća apsorpcija vlage u ustima cijevi, pa je zgrušavanje ozbiljnije.
Nakon aglutinacije cijevi, vlaga koja se apsorbira dubljim punjenjem iz cijevi je teže isprazniti, što rezultira da električna cijev za grijanje u energiziranoj toplini ne može izvršiti oporavak izolacije, pa čak i cijev za grijanje zagrijana voda i isparena ekspanzija uzrokovana Lažni zid cijevi za grijanje strši, fenomen pucanja.
Izolacija se smanjuje kada je izložena vlazi, a grublje veličine molekularnih čestica nakon hidratacije utječe na oporavak izolacijskog otpora cijevi za grijanje. U pogledu ove dvije točke, električni grijaći element treba biti zapečaćen na priključku.
